SABORNICA POREČ

PROJEKTI / SABORNICA POREČ

Vinski podrum-enoteka u podrumu Istarske sabornice

Realizacija, Poreč, 2012.

Arhitektonska obnova podruma Istarske sabornice koja datira još kao crkva Sv. Franje iz 13. st., temelji se na iskrenosti dijaloga između novoga i staroga, što prošlosti omogućava da progovori na novi način. Glavnu prostoriju koja je smještena 2m ispod okolnog terena karakterizira otvoreni prostor u dva nivoa (denivelacija 40 cm), te 10 zidanih bačvi iz staklene opeke koje su ostatak nekad vrlo modernog vinskog podruma iz austrijskog razdoblja. Na prvom katu smještena je u novije vrijeme obnovljena dvorana Istarske sabornice koja je sa podrumom nekad bila povezana preko apside izvorne crkve. U dvorištu Sabornice otkriven je ranokršćanski podni mozaik koji je najvjerojatnije krasio crkvu Sv. Tome Apostola. Upravo to bogatstvo kulturnih slojeva temelj je razotkrivanja i interpretacije te promišljanjom dodavanju novih.

Ishodište rekonstrukcije je masivni obodni zid s nadsvođenim lukovima, te prije spomenutih 10 zidanih bačvi od staklene opeke koje su se naslonile na jedan bočni zid u punoj dužini, dok je na drugom izvedena tek jedna bačva. Postojeće bačve su očišćene i kompletno restaurirane, dok se ta jedna zasebna bačva otvorila i prezentirala kao svojevrsni muzejski eksponat posjetiteljima.

Ponovno je probijen otvor iz glavne prostorije prema apsidi, te je uspostavljena komunikacija između prizemlja i prvog kata Sabornice putem dodanih čeličnih stepenica.

Prenamjena u enoteku realizirana je izvedbom retropulta uz bočni zid prema ulici, sjedećih mjesta u centralnom dijelu prostora i sanitarnog čvora na dnu glavnog prostora, odnosno uz stepenice prema apsidi. Sjedenje je rješeno izvedbom centralnog stola dužine 12m. Taj naglašeni element postavlja posjetitelja kao glavnog aktera u prostoru. Centralna pozicija i dimenzije stola omogućavaju fleksibilno korištenje prostora: svakodnevno kao ugostiteljski objekt, te povremeno kao izložbeno-degustacijski prostor. Dimenzije i pozicija stola omogućavaju i kontroliranje denivelacije po sredini prostorije na način da se stol s jedne strane koristi kao šank uz visoka sjedeća mjesta dok se sa druge strane koristi kao normalan stol za sjedenje. Takvo rješenje također nudi mogućnost kružne komunikacije oko stola, pogotovo pri korištenju prostora u izložbeno-degustacijske svrhe. Postojeći masivni lukovi, koji su vizualno izuzetno nametljiv element u prostoru, nameću se ne svojom kvalitetom, proporcijama i materijalom izvedbe, već iskljućivo kao vrlo jake pregrade koje onemogućavaju percepciju cjelokupnog volumena prostora. Oni se zajedno sa stropom ne potenciraju, već se visokoreflektivnom crnom bojom percepcija granica tih ploha “destabilizirala”, te se skrenula pažnja sa lukova i stropa na bitnije elemente u prostoru kao što su „bačva“ ili eksponati na novougrađenim drvenim površinama (stol, pultevi, police).

Novo se odvaja od starog u pogledu materijala, teksture, boje, a prije svega je odmak uvijek pun poštovanja. Odvajanje s naglašenom cezurom napravljeno je na način koji nedvojbeno pokazuje što je izvorno, a što dodano. Za sve ovo korišten je prvenstveno samo jedan materijal: drvo, kako za pod podesta denivelacije,tako i za oblogu zidova retroplulta i sanitarnog čvora, te za centralni stol. Ploha stola izvedna je kao mozaik od nepravilnih kalanih komada drva čije su fuge zapunjene epoxidnom smolom i završno lakiran. Time je dobiveno dvostruko mjerilo percepcije stola koje se s ulaza čini kao monolit, dok mu se približavate struktura mozaika se počinje nazirati, a kad sjednete ju potpuno osjetite dodirom.